Cetingradska tamburica
Kultura cetingradskog kraja bogata je povijesnom, folklornom i etnološkom baštinom, no možda je njen najprepoznatljiviji zaštitni znak upravo cetingradska tamburica.
Taj mali živahni instrument sačuvao je svoju vrijednost do dana današnjeg i prenosi sve vrste melodija iz glazbenog stvaralaštva. To potvrđuju mnogi talenti koji tu aktivnost i dalje promiču i prenose na buduće generacije kroz tamburaške skupine i kulturno-umjetnička društva.
Cetingradska tamburica posebno je važna cetingradskim iseljenicima u Americi i Kanadi. S time se, uz slavlje, čuvanje i predstavljanje bogate kulturne baštine veže hrvatski narod na sjevernoameričkom kontinentu, a više puta su hrvatske iseljeničke zajednice isticale da ih je upravo tambura oduvijek veselila, čuvala i očuvala u tom dalekom svijetu, daleko od hrvatskog zavičaja i rodnog Cetingrada.
Za okolicu Cetingrada karakteristični su pjevani dvostihovi, višeglasni napjevi i glazba za kola (Sremica, Milica, Povezano i Kukunješće) uz pratnju tamburica samica (Kozarica) kakve se izrađuju u selu Batnogi.
Tamburica nije samo zaštitni znak Cetingrada već je u svim svojim pojavnim oblicima i jedan od osnovnih nacionalnih simbola hrvatskoga naroda te neizostavni čimbenik hrvatske narodne samobitnosti. Zvuci tamburice najljepše opisuju dušu Lijepe Naše.
Tamburica je svoje ime dala i Kulturno-umjetničkom društvu Cetingradska tamburica koje je osnovano krajem 2000. godine. U kratkom vremenu KUD je osvojio publiku na više folklornih smotri, nastupio na Pasionskoj baštini, na 35. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu i organizirao 2. i 8. Folklorne susrete Korduna.
Tamburica je hrvatski nacionalni instrument te gdje god ima Hrvata ima i tambura.